Neodoljivo Ljupka Brodica More // Vedran Božić // 24.07.2009

Trogodišnji rad uložen u razvoj ovog plovila i više se nego isplatio: interes posjetitelja zagrebačkog sajma nagovijestio je da će prihvatljivom cijenom i multifunkcionalnošću zasigurno privući kupce različitih profila

Da je u Hrvatskoj više ljudi poput mladog Marsela Brkića, domaća mala brodogradnja ni u gospodarski nestabilnim vremenima poput trenutačnih ne bi morala strahovati za budućnost. On je svoj obrt za popravke i proizvodnju stakloplastičnih plovila osnovao 2005. godine, nakon deset godina rada po drugim škverovima, kada mu je bilo samo 27 godina.

Prvijenac mu je bila pasara simpatična imena Leidi 490 u inačici s kabinom i bez nje (do sada je sagradio više od sto primjeraka). Iako je vrlo slična nekim plovilima na tržištu, uspjela je naći put do kupaca ponajviše zbog vrlo visoke razine završne obrade i posebne pozornosti posvećene detaljima, kao i korektna Marselova odnosa prema kupcima, a zasigurno i zbog vrlo povoljne cijene.

Ubrzo nakon osnutka svog škvera, koji se na-lazi u samom središtu Pule, logičan tijek zbi-vanja naveo ga je na razmišljanje o većem plovilu. Nije trebalo dugo da odluči kako njegova sljedeća brodica ne smije biti puno veća od prvog plovila pa je za dužinu trupa odredio granicu od okruglo šest metara. Trebala je biti multifunkcionalna i pravi polude-plasmanac, a najviše mu je muke zadalo pitanje kakav motor u nju ugraditi. To je bio početak projekta Leidi 600, a nakon pomna razmišljanja odlučio se za izvanbrodski motor. U njezin je razvoj utrošio gotovo tri godine i svoja vlastita sredstva.

Na tržište dobrano popunjeno domaćim brodicama slične dužine nije mu se žurilo jer htio je predstaviti gotov proizvod, dorađen i usavršen do posljednjeg detalja. Pravi poludeplasmanski trup, sagrađen gotovo po definiciji iz knjiga, nekoliko je puta testirao u moru prije konačne izvedbe i svaki ga put doradio. Nakon mnogo uloženog truda i vremena Leidi je početkom godine napokon bila spremna za predstavljanje na zagrebačkom sajmu nautike. Ondje sam je prvi put i vidio te sam pritom ostao pomalo zatečen. Naime, iznenadila me kombinacija retrolinija trupa i nadgra-da s modernim izvanbrodskim motorom. Tada sam odlučio da što prije moram testirati viđeni brod pa sam se s Marselom počeo dogovarati o dolasku u Pulu, koji se nedugo nakon toga i dogodio.

Klasično-moderna dama

Na Leidi 600 tamnocrvena trupa i bijela nad-građa ukrcao sam se jednog sunčana ožujskog dana u pulskoj lučici Delfin, u samom dnu uvale Veruda. S gata djeluje vrlo živahno, posebno u toj boji, a vjerojatno i zbog dosta uzdignuta pramca te malo manje uzdignute krme

Leidi djeluje većom nego što zapravo jest. Retrodizajn, osim povijenom osnovnom linijom palube koju ističe siva bo-koštitnica, najviše se očituje gotovo okomitom pramčanom statvom, ravnim i pravilnim stranicama natkabine, a posebno dvama okruglim inoksnim prozorčićima na svakoj strani nižeg djela nadgrada. Sve to čini izgled brodice i više nego simpatičnim pa sumnjam da se nekome neće svidjeti.

Na pramac sam stupio preko lijepa i vrlo solidno izvedena špiruna od inoksa, koji na sredini ima ležište za sidro, a lijevo i desno gazna je površina od tikovine. Spirun može biti i od stakloplastike. Sidro je tipa Bruce, izrađeno od inoksa i težine 7,5 kilograma, a sa 50 metara lanca i električnim vitlom snage 600 W čini svako sidrenje jednostavnim i sigurnim. Ograda od inoksnih cijevi promjera čak 30 mm na špirunu je prekinuta, a lagano se spuštajući prati bočne prolaze skroz do kokpita. Na pramcu su još i dvije dobro postavljene inoksne bitve i nožne komande vitla, a odmah je iza njega i poklopac spremišta sidrenog lanca.

Sve to nalazi se na pramčanom piku, nešto podignutu s obzirom na glavnu gaznu površinu, koja je ohrapavljena kako niti mokra ne bi bila klizava. Na nižoj vodoravnoj površini natkabine nema bokaporte pa se na njoj komotno može sjediti, a niže osobe čak i sunčati. Bočni su prolazi s obzirom na veliči-nu brodice i više nego dovoljno široki, oko petnaest centimetara, dok je mrtva banda vi-soka desetak.

Na ravnu krovu višeg djela natkabine, tj. na kormilarnici, po jedan je rukohvat sa svake strane, na samom kraju lijep inoksni rol-bar koji služi kao nosač navigacijskih svjetala, a na testnom plovilu kao nosač električnog reflektora i sirene. Na njega će stati i GPS antena, a susretljivi Marsel zasigurno će ga po želji prilagoditi i za kutiju radarske antene. On bi ubuduće trebao biti od stakloplastike, a moguće je dobiti i drveni.

Kokpit za pet

Za ulazak u prilično velik kokpit s bočnih prolaza treba prekoračiti malu pregradu koja sprječava vodi da ude u njega te se preko ma-le stube i okomita rukohvata na krmenoj strani natkabine spustiti gotovo na razinu mora. Podnica kokpita čista je i ravna, a dva odvodna otvora čine ga samopraznećim. Po sredini je velik poklopac koji skriva dio inoksnog spremnika goriva kapaciteta 180 litara te jedan manji plastični od 12 litara na-mijenjen gorivu za uređaj za grijanje Webas-ro, ugrađen prema vlasnikovu zahtjevu. Lijevo i desno još su dva manja gavona u koja svejedno stane dosta opreme. Na krmi dvije klupe, koje su također duboka spremišta, razdvaja pregrada široka desetak centimetara dijeleći ih od Suzukijeva motora snage 140 konja.

Preko njih treba dobrano prekoračiti kako bi se pristupilo dvjema krmenim platformama u kombinaciji inoksa i tikovine, od kojih desna sadržava praktičan klizni nosač pomoćnog motora, dok je lijeva prazna i ispod nje se izvlače ljestvice za kupače. Platforme će u standardnoj opremi biti od staklo-plastike. Zatvoreno ležište tuša sa slatkom vodom na izvlačenje na pregradi je do motora uz lijevu klupu. Tu su još i dvije krmene birve, istovjetne onima na pramcu. Uz bočne će se stijenke kokpita na buduće primjerke ugrađivati preklopne tikove klupice.

Detaljnu inspekciju palube završio sam na vratima kabine od stakla i bijelo obojena aluminija, koja, začudo, nisu klizna kao na ostalim brodicama slične koncepcije, već su sas-tavljena od dva jednaka djela koja se otvaraju zasebno na stranu. To je možda i bolje jer su ovako mogla biti postavljena na sredinu te su ostavila dovoljno mjesta za kuhinjski blok s desne i malu sofu s lijeve strane kabine. Visoka su oko 140 centimetara pa se za ulazak treba sagnuti, a istodobno i prekoračiti preko niže pregrade koja sprječava ulazak vode iz kokpita, te se preko jedne skale spustiti u kabinu. Ta skala podizne gornje površine istodobno je i spremište za jedan servisni i jedan akumulator za paljenje motora.

Praktično i jednostavno

Cijela je unutrašnjost u kontraštampi, dok su drveni dijelovi od mahagonija, a pod je imitacija tikovine. Bočni su prozori klizni i gotovo se dopola mogu otvoriti za bolje provjetravanje. Kuhinjski blok ima dvojaku funkciju pa osim što služi za pripremanje jela, na njega se u plovidbi oslanja meko obložena skiperska fotelja. Njezinim podizanjem i preklapanjem staklenog poklopca otkriva se sudoper i plinsko kuhalo. Isti blok sadržava malen hladnjak i jedan ormarić. Nije puno, ali je vrlo praktično i upotrebljivo.

Preko puta su dvije male klupe s lijepim stolom, čijim se spuštanjem uobičajeno dobiva dodatni ležaj. Ispod klupa su spremišta, a ona bliža pramcu nema naslona, već se na nju nastavlja pramčani ležaj te je na njezinoj stranici otvor grijanja. On je meko obložen jastucima žute boje i iznenađujuće prostran te komotno može dijagonalno primiti dvije odrasle osobe. Ispod njega je veliko spremište čiji pramčani dio zauzima zgodan prilagodljiv vrećasti spremnik za vodu kapaciteta 100 litara. Tu je još i toaletni odjeljak s pravim morskim zahodom i prozorčićem za provjetravanje te lako dostupnim ventilima dovoda i odvoda.

Upravljačka konzola vrlo je jednostavna i pregledna, sadržava sve potrebne instrumente motora, kompas, komandu sidrenog vitla i sirene, upravljački panel grijanja, CD radio-uredaj, utičnicu na 12 V, dva panela s osiguračima i peterokrako kolo kormila, a na testirani brod ugrađen je i Garminov GPS plo-ter. Uz desnu bočnu stranu još se nalazi ko mandna ručica gasa motora i daljinski upravljač reflektora, a ispod njih su i glavna električna sklopka te otvoreno spremište. Dok sjedi na svojoj poziciji, kormilar može odmoriti noge na za to namijenjenoj inoksnoj cijevi, a odatle mu je pogled na sve strane izvrstan.

Odličan trup, solidan pogon, mala potrošnja

Upalivši motor, u kabini sam začuo tiho verglanje koje je, čim je Suzuki uhvatio, prestalo i rad se u leru više nije čuo, niti osjetio. Marsel je odriješio cime te smo se na laganu gasu zaputili prema otočićima Verudi i Fraš-keru u potrazi za mjestom forosessiona. Našli smo ga na ribarskom gatu u obližnoj uvali Banjole, a u međuvremenu sam sjeo za kormilo i isprobao kako se šesna puljanka ponaša na moru. Ono je u uvali bilo mirno, a na otvorenom malo valovito pa nisam uspio provjeriti njezine sposobnosti na nemirnu moru.

Ipak, prema suverenu ponašanju na manjim valovima moglo se zaključiti da je trup izvrsno projekriran i izbalansiran. Djeluje vrlo čvrsto i kruto pa ne sumnjam da će se i na većim valovima ponašati odlično. Naime, projektiran je tako da je na pramcu dosta zašiljen i oblikovan kao dubok V kako bi dobro razgrtao val, dok prema krmi prelazi u gotovo ravnu plohu da bi se omogućilo lakše glisiranje i veća stabilnost. Stvara jako male valove, a od pramca do negdje triju četvrtina podvodnog dijela trupa prema krmi izražena je kobilica koja sadržava i 150 kilograma balasta. Dobra svojstva brodici daje i istisnina od čak dvije tone pa je Marsel odlučio sljedeće pri-mjerke olakšati za nekih 300 kilograma kako bi performanse bile još bolje.

To se prije svega odnosi na lakšu kontraštampu, manje balasta u kobilici te manju količinu inoksne opreme, koju je na prvom primjerku zahtijevao vlasnik. Suzuki od 140 konjskih snaga lijepo radi u svim režimima i solidno pogoni Leidi 600. Na minimalnu gasu vrti se 700 okretaja dok Leidi klizi 2,3 čvora, što je idealno za panu-lu i manevre u lučicama. Dodavanjem gasa brzina linearno raste pa na 2500 okretaja lovi 7 čvorova, a na 3500 punih 10. Pri ubrzanju kao u pravog poludeplasmanca nema izrazite točke u kojoj se osjeti da trup izađe iz mora, već se može ploviti u svim režimima.

Ipak, između 4000 i 4500 okretaja Leidi najviše dobije na brzini, oko 4,5 čvorova, pa se može zaključiti da tada prelazi u stanje pretežna glisiranja. Maksimalnu brzinu od 20,5 čvorova ostvarili smo pri 5200 okretaja i tada je motor bio nešto glasniji, ali za putni režim preporučio bih do 5000 okretaja i oko 19 čvorova. U tom režimu troši oko 20 litara goriva na sat.

Za zabavu, krstarenje ili ribolov

Vrzmanje okretnom brodicom između otočića bilo je vrlo zabavno, posebno jer se u potpunu okretu pri punom gasu gotovo ne naginje, a kobilica sprječava bilo kakvo proklizavanje ili zanošenje. Trimanje motora zbog oblika trupa ne donosi nikakve učinke pa ga je najbolje držati uvijek u najdonjem položaju.

Mogli smo se tako zabavljati cijelo popodne, ali valjalo je akoštati i srediti dojmove. To i nije bilo teško jer nakon svega viđenog i iskušanog s pravom smatram da Leidi očekuje svijetla budućnost, što potvrđuje i puna hala Marselova škvera. Takvu volju, predanost poslu i organizaciju ne vida se često, a da je njegov inovativni projekt uspio, svjedoči i oduševljenje posjetitelja zagrebačkog sajma. Priznaje da neke detalje mora unaprijediti ili promijeniti, ali to mu neće biti nikakav problem.

Da je Marsel vrlo razuman čovjek, svjedoče i cijene brodice, koje se kreću od 136.000 kuna s PDV-om za osnovnu izvedbu bez motora, dok će kompletno opremljen brod spreman za krstarenje stajati oko 200.000 kuna. Namjenu će joj svaki kupac sam odrediti, a vjerujem da će postavljenu zadaću, bila ona ribolov, krstarenje ili zabava, odraditi bez ikakvih problema.